EU4Journalists.eu is currently not updated. We hope to be back soon.

eu4journalists

select your language

POLJOPRIVREDA, RIBARSTVO, HRANA

1. Zajednička poljoprivredna politika (CAP)

Pitanja

– Budućnost poljoprivrede u proširenoj EU
– Energetske biljke kao važan sektor
– Genetski modificirana hrana i sigurnost hrane
– Borba protiv neovlaštenog korištenja proizvodnih subvencija
– Skorašnje izvješće o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici

Poljoprivredna politika EU postala je aktivnom komponentom 1957. godine, kada su kreatori Rimskog ugovora definirali opće, zajedničke odrednice poljoprivredne politike, pod utjecajem ne tako davnih posljedica uzrokovanih oskudicom hrane iz vremena neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Principi i mehanizmi Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) usvojeni su od strane 6 država koje su osnovale Europsku ekonomsku zajednicu, a program je stupio na snagu 1962. godine.

CAP je dizajniran da bi osigurao samodostatnost u europskoj proizvodnji hrane. Osnovne postavke ovog programa ostale su iste desetljećima: jamčene cijene poljoprivrednih proizvoda, često ispod cijena koje su bile na svjetskoj razini i subvencije bazirane na količini proizvodnje, s malo pozornosti usmjerene na problem viška proizvodnje.

CAP je najbolje integriran program od svih postojećih u Europskoj uniji. 70-tih godina prošlog stoljeća na poljoprivredu je otpadalo oko 70% proračuna EU. Nakon niza reformi, predviđeni izdaci za poljoprivredu iz proračuna pali su na 35% za razdoblje od 2007. do 2013. godine. U istom je razdoblju više novaca iz proračuna (9,7%) dodijeljeno ruralnom razvoju i proširenju drugih područja koja su odgovornost EU.

Prvi val reformi CAP-a usmjerenih na smanjenje prekomjerne proizvodnje smanjio je brda maslaca i ispraznio bunare s mlijekom. Međutim, do 2002. godine nekolicina je čimbenika dovela do potrebe za većom revizijom koja se trebala poduzeti na području agrarne politike, uključujući i neke krize opskrbe hranom, planirano proširenje EU prema Istoku, prigovore Svjetske trgovinske organizacije na CAP i održivost strategije razvoja definirane na sastanku na vrhu u Göteborgu. Godine 2003. Franz Fischler, tadašnji Povjerenik za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj predstavio je paket reformi CAP-a koje je smatrao najpovoljnijima za radikalno poboljšanje poljoprivredne politike EU. Njegovi su glavni prijedlozi uključivali:

– razdvajanje područja subvencija i proizvodnje;
– visoki zahtjevi za okoliš, sigurnost hrane i dobrobit životinja kao preduvjet za dobivanje subvencija;
– više novca za ruralni razvoj u suprotnosti s izravnim i tržišnim subvencijama;
– rezanje interventnih cijena u mnogim sektorima.

Nakon burne rasprave ministri za gospodarstvo složili su se oko toga da se krene s reformama CAP-a. Međutim, veza između subvencija za gospodarstvo i vrijednosti proizvodnje nije bila u potpunosti prekinuta kako je u početku bilo predloženo, ali predviđene glavne promjene stupile su na snagu, vezano uz veličinu dohotka poljoprivrednicima koji su sada financirani od direktne pomoći, ovisno o veličini njihovih imanja, a ne proizvodnji.

Cilj je reforme također bio pripremiti Europsku uniju za pregovore o međunarodnoj liberalizaciji trgovine u Dohi, čiji je organizator bila Svjetska trgovinska organizacija (WTO), gdje je Uniji predloženo da eliminira izvozne subvencije do 2013. godine. Pregovori su stavljeni na čekanje 2006. godine. Kako god da trgovinski pregovori završe, EU i dalje ostaje najveći svjetski uvoznik hrane, osobito iz zemalja u razvoju.

Nekoliko osjetljivijih sektora izostavljeno je iz reforme CAP-a 2003. godine, uključujući šećer, vino, banane i drugo voće i povrće. Od tada je dogovorena i apsolutna reforma sektora šećera 2005. godine. Godine 2006. i početkom 2007. Europska komisija predložila je reforme za sektore vina, banana, kao i sektore voća i povrća.

Pod kontrolom Barrosove komisije, Mariann Fischer Boel preuzela je nadzor nad Glavnom upravom za poljoprivredni i ruralni razvoj. Nastavila se zalagati za još više standarde u kvaliteti i sigurnosti hrane, uspješnost provedbe Politike ruralnog razvoja 2007. – 2013., sheme energetskih biljaka, pojednostavljenje CAP-a i rezanje crvene vrpce.

Proširenje Europske unije s 15 na 27 članica značilo je neke nove izazove za CAP – broj poljoprivrednika u EU porastao je za 70%.

U međuvremenu su organizacije poljoprivrednika s odobravanjem dočekale odluku EU da se izdvoji minimalno 10% sredstava za prijelaz na biogorivo za prijevoz do 2020. Europska je unija stvorila mogućnost da poljoprivreda odigra značajniju ulogu u borbi s klimatskim promjenama, prema riječima organizacije COPA.


Promjene u CAP-u

Ključni cilj Francuske kao predsjedavajuće zemlje Komisije u 2008. godini bio je da CAP dovede u korak s novim globalnim izazovima. Do kraja svog predsjedavanja, uz potporu Komisije i velike većine država članica, u studenom 2008. godine prihvaćena su 4 teksta usmjerena na ruralni razvoj, izravnu pomoć za poljoprivrednike i mehanizme za regulaciju jedinstvenog tržišta (mljekarski kontingenti, intervencije i drugo).

Ovi su dogovori službeno pokrenuli debatu u EU o primjeni CAP programa nakon 2013. u budućnosti, uzevši u obzir balansiranje svjetskim zalihama hrane, konkurentnost, održivi razvoj i ekonomsku dinamiku u ruralnim područjima.

Češko predsjedavanje Europskom unijom u prvoj polovici 2009. godine završilo je neuspjehom po pitanju održavanja ugovora o primjeni CAP programa nakon 2013. u budućnosti. Međutim, Odbor za poljoprivredu jednoglasno se suglasio oko zaključaka vezanih uz kvalitetu poljoprivredne proizvodnje i preusmjeravanja pomoći za područja s otežanim uvjetima (LFA).

Politika kvalitete utire put jasnijem označavanju i, postoji nada, boljoj komunikaciji i razumijevanju među poljoprivrednicima, trgovcima i potrošačima. Odbor je također napomenuo da će u obzir uzeti certifikate hrane na privatnoj i nacionalnoj razini koji su nastali prema Komisijinim smjernicama za dobro djelovanje i kojima je obećano „rezanje crvene vrpce“ za one poljoprivrednike i proizvođače koji su voljni poštovati sheme EU vezane uz organske i geografske oznake.

Program za područja s otežanim uvjetima dizajniran je i „namijenjen poljoprivrednicima koji rade u područjima s prirodnim nedostacima“. Od država članica zatraženo je da do 31. siječnja 2010. godine izrade mape u kojima će specificirati detalje vezane uz klimu, tlo i zemljište.

back to top